Rak je vodeći javnozdravstveni problem razvijenog svijeta. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji očekuje se da će se do 2035. godine udvostručiti broj novooboljelih od raka!
Međunarodne agencije za istraživanje raka, prema podatcima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo za 2018. godinu, govore da u Hrvatskoj na svakih pet novootkrivenih zloćudnih bolesti, tri osobe umru od raka!
Prepoznavši problem raka ukazala se potreba za izradom Nacionalnog plana protiv raka, temeljnog dokumenta Republike Hrvatske koji navedenom problemu pristupa iz različitih aspekata (primarna i sekundarna prevencija, dijagnostika, rijetki tumori onkološka kirurgija, palijativna skrb…), od kojih je za profesionalni interes radiološkog tehnologa najbitnija stavka: radioterapija.
Radioterapija se kao metoda liječenja koristi kod 60 % ili više pacijenata oboljelih od raka. Procjene su za Hrvatsku da će na svakih 1000 bolesnika s rakom njih 520 biti liječeno radioterapijom, a dodatnih 120 primit će radioterapiju ponovno, višekratno tijekom daljnjeg liječenja svoje bolesti. Zaključno, na svakih 1000 novodijagnosticiranih bolesnika planira se 640 radioterapijskih planiranja i liječenja.
Važnu ulogu u liječenju radioterapijom imaju i suvremene radioterapijske tehnike: slikovno vođena radioterapija (IGRT, Image-Guided Radiation Therapy), intenzitetno modulirana radioterapija (IMRT, Intensity-Modulated Radiation Therapy), lučna radioterapija (VMAT, Volumetric Modulated Arc Therapy/Rapid Arc), sterotaksijska radioterapija (SBRT, Stereotactic Body Radiation Therapy/Cyber Knife). Navedene tehnike temelje se na zahtjevnim tehnologijama i tehnikama za koje je potrebno osigurati više novaca, prostora, opreme i dodatno educiranog stručnog kadra.
U Republici Hrvatskoj radioterapija se provodi u pet ustanova u četiri regionalna centra. U funkciji je 15 linearnih akceleratora prosječne starosti od 7,7 godina što nas svrstava u ispodprosječno opremljene zemlje Europe. Primjena suvremenih radioterapijskih tehnika na većini linearnih akceleratora u RH nije moguća. Uz nedostatak opreme problemi radioterapije na razini države su: nedostatak stručnog kadra, nepostojanje umrežene organizacijske strukture, preopterećenost pojedinih centara.
U svrhu poboljšanja kvalitete radioterapije nužno je osigurati novu i najsuvremeniju radioterapijsku opremu što predstavlja vrlo složen i financijski zahtjevan projekt za koji je važno osigurati kontinuirano financiranje iz svih raspoloživih izvora.
Troškovi zamjene postojećih linearnih akceleratora prema Nacionalnom planu protiv raka bili bi raspodijeljeni na desetogodišnji period, a troškovi isporuke i montaže 15 novih linearnih akceleratora na petogodišnji period. Troškovi zamjene svih linearnih akceleratora ciklički bi se ponavljali svakih deset godina. Prijedlog izmjene starih i nabavka novih linearnih akceleratora prikazani su u tablici ispod.
